Monaštvo je integralni deo života Pravoslavne Hrišćanske
Crkve, i odnosi se pre svega na način života i podviga koji
je najbliži jevanđelskom idealu. Izvorno sam pojam monaštva
označava usamljenički način života pobožnih Hrišćana, život
odvojen od sujetnog sveta i njegovih lažnih radosti. Kao oblik
življenja nastao je na istoku (Egipat, Palestina, Sirija)
u 4. veku u vidu težnje ka uzvišenijem, čistijem moralno -
duhovnom životu pravoslavnih vernika.
To je život posvećen molitvi
za sve ljude, bogomisliju i borbi protiv zla u nama i oko
nas (što je najteži vid borbe pobediti svoju sujetu).
Monaštvo je najkraći i najbezbedniji put do spasenja (ali
ne i jedini), put kojim se ređe ide, ali koji je prav i pouzdan.
"Uđite na uska vrata, jer su široka vrata i širok put
što vode u propast i mnogo ih je koji njime idu, jer su uska
vrata i tesan put što vode u život, i malo ih je koji ga nalaze"
(Mt.7.13-14).
Treba videti i shvatiti pravu vrednost svih stvari, zemaljskih
i nebeskih, a ne posmatrati kratkovido, jer zadovoljstvo života
u njegovoj punoći ne osećaju oni koji ga doživljavaju po merilima
sveta, nego oni koji ga duhovno žive.
